Adio, Tino

In memoriam: Tino Čerina (1970. - 2020.)

U subotnje jutro 13.6.2020., iznenada nas je napustio naš Tino. Zauvijek.

Svi odlasci su teški, nenadoknadivi. Ali kad netko ode u naponu snage, u svojim najboljim godinama, onda rana ostaje duboka, velika, prevelika.

Otišao je jedan od najboljih plesača Jedinstva u njegovoj povijesti, po mnogima i najbolji. Oni koji su ga gledali kako suvereno vlada pozornicama od velike dvorane ŠC Gripe i našeg splitskog  teatra, preko velikih scena poput Cankarjevog doma u Ljubljani, ljetne pozornice u turskoj Bursi i arene u Dijonu, pa sve do Olimpijske dvorane u dalekom Seoulu u Južnoj Koreji, to će svakako unisono potvrditi.

A činjenice govore da je još kao momčić od 13 godina, već tada izuzetno zreo za svoju dob, nenametljivo došao 1983. u našu plesnu salu tragovima svog oca Šime također legendarnog dugogodišnjeg plesača Jedinstva, da bi već nakon nepunih 7 mjeseci postao punopravni član prvog folklornog ansambla u to vrijeme pod vodstvom legendarnog Branka Šegovića. I to kakav član. Od tada su sve solističke dionice u sklopu naših plesnih koreografija, a bilo ih je ne zaboravimo - napretek, postale „rezervirane” za najboljeg plesača: za Tina koji je tada, podsjetimo se, imao samo 14 godina.

Iako nikakvi statistički podaci ne mogu vjerno dočarati atraktivnost i vrhunski umjetnički dojam Tinovih plesačkih izvedbi, valja ih ipak u ovom teškom trenutku izdvojiti nekoliko. Tino je bio vodeći plesač pobjedničkih postava generacije Jedinstva koja je osvojila redom:
- 3. mjesto na folklornom plesnom natjecanju Coppa dei Campioni „Castello di Gorizia” 1987.
- 1. mjesto na folklornom plesnom natjecanju „Golden Karagoz”, Bursa (Turska) 1989.
- 3. mjesto (stilizirani folklor) na Olimpijadi folklora „Fetes da la vigne”, Dijon (Francuska) 1989.
- 1. mjesto i Grand prix apsolutnog pobjednika Olimpijade folklora „Fetes da la vigne”, Dijon (Francuska) 1989.

Velika obitelj Jedinstva ostala je bez svog neponovljivog člana koji je svojim scenskim nastupima uvijek garantirao spektakl o čemu svjedoči i gore priložena naslovnica iz Slobodne Dalmacije iz prosinca 1989. s izvješćem o održanom obljetničkom koncertu na splitskim Gripama povodom 70. obljetnice KUD-a. Dovoljno je reći Tino da bi asocijacija glasila - plesač.

I zato golemu tugu koja ostaje zbog njegovog preranog odlaska u srcima svih nas koji smo imali privilegiju poznavati ga, družiti se s njim i uživati u njegovu društvu i prijateljstvu, zamjenimo trajnim sjećanjem na Tina kao iskonskog člana našeg društva koji je u jednom vremenu bio njegov nositelj i graditelj, a sada vječno ostaje na spomen svim generacijama Jedinstva, nekadašnjim, sadašnjim i budućim.

Adio Tino. Zauvijek ćeš živjeti u našim pričama, slikama i knjizi sjećanja „Jedinstvenih 100”, plesovima i pjesmama, turnejama i nastupima. A iz tvojih „baza” i dogodovština, ali i teških razdoblja tvog života, tvoji će suvremenici naraštajima koji dolaze uvijek prenositi samo dobre vibracije.

Posljednji ispraćaj našeg Tina održat će se u utorak 16. lipnja u 14:45 sati na gradskom groblju Lovrinac.

Počivaj u miru dragi Tino, a našem Šimi, tvom sinu, majci i sestri kao i cijeloj tvojoj obitelji iskrena sućut.