Adio naš Vilime!

In memoriam: Vilim Marinović (19. rujna 1932. - 17. svibnja 2021.)

Kako se postaje ljudska legenda? Prema definiciji legenda o nekoj osobi je priča koja se prenosi usmenom predajom, priča koja kombinira stvarne elemente s mrvicu imaginarnih i romantičnih elemenata postavljenih u specifični širi ili uži geografski i povijesni kontekst. Jednu takvu priču - „o plesaču” - slušala je i generacija folkloraša Jedinstva koja je nakon, opet legendarne, turneje po SAD-u i Meksiku tada „cotala” svoje prve plesne korake u sali na Cankarevoj poljani početkom 1980-ih.

Vilim Marinović, veliki plesač, solista i voditelj, napustio nas je danas u svojoj 89. godini. Tiho, daleko od javnosti, spokojno u svom domu okružen svojim najmilijima: nevjestom Oljom, te sinom Vedranom također velikim plesačem Jedinstva i naravno svojom voljenom suprugom Ljubicom, životnom suputnicom, ali i cjeloživotnom plesnom partnericom u svom jednom i jedinom Jedinstvu.

Šjor Vilim bio je član jedne od prvih generacija folklornog ansambla našeg društva došavši u njega još daleke, daleke 1951. godine kao 19-godišnjak. Svoj prvi nastup, prema pedantnoj evidenciji još jedne naše legende šjor Branka Šegovića, ostvario je 26. travnja 1952. u što se svi možemo uvjeriti iz gornje fotografije, preuzete iz albuma gospodina Šegovića u pripremi materijala za našu monografiju Jedinstvenih 100. Od tada pa sve do studenog 1982. naš dragi Vilim bio je perjanica folklornog ansambla, plesački lider i velemajstor svih plesnih koraka, scenskog izričaja,  splitske ande i vrhunskog mota što nije ostalo neprimijećeno niti od strane naše obližnje profesionalne kuće iz koje su ga redovito angažirali za svoje predstave. A oni koji su gledali njegove izvedbe kažu - „To je bilo to”! I mi im vjerujemo. Nešto slično kao što većina od nas nikad nije gledala Bajdu Vukasa ili Baku Sliškovića, ali u jednom svi se slažu - to su bili velemajstori. Takav je bio i naš Vilim.

Osobna statistika je suhoparna stvar, ali ipak nam daje uvid u neka postignuća osobe i pojedinca. A šjor Vilim tih istih postignuća ima na pretek. I predugo bi trajalo za nabrojati ih sve. Od bronce u Dijonu 1964., prvog mjesta u Llangollenu 1965., potom čuvenih nastupa u londonskom hramu kulture, slavnom Royal Albert Hallu 1966., pa sve do pobjede u Goriziji 1976. i već spomenute turneje po Sjevernoj Americi iz 1982. Naravno puno je tu bilo i ostalih članova Jedinstva koji su sudjelovali podjednako u svim tim uspjesima, no podatak da je naš Vilim u 50-oj godini svog života upravo na toj sjevernoameričkoj turneji pored uloge voditelja folklornog ansambla, svih 45 dana turneje ujedno bio i ravnopravni solista-plesač na koncertima, e to je nešto što je istinska - legenda. Za sva vremena.

Nakon završetka svoje karijere u Jedinstvu, šjor Vilim se posvetio obitelji i privatnim obvezama, no nikada nije zaboravio svoje Jedinstvo. A s vremena na vrijeme, pred naše velike turneje ili natjecanja, njegova demonstracija plesnih folklornih tajni na našim probama ranije, a nešto kasnije i kakav dobar usmeni savjet uvijek su zlata vrijedili.

Za sve svoje zasluge i doprinos razvoju Jedinstva, njegovo Društvo mu se na skroman način odužilo na Svečanoj sjednici skupštine KUD-a Jedinstvo koja se održala 13. prosinca 2019. u Foyeru HNK Split, dodijelivši mu tom prigodom posebnu plaketu povodom 100. obljetnice našeg Društva.

Na kraju, na oproštaju, možemo samo ponizno još jednom zahvaliti našem velikanu, gospodinu Vilimu Marinoviću na svemu što nam je podario u svojoj cjeloživotnoj vjernosti Jedinstvu.

Adio naš šjor Vilime!

Obitelji upućujemo izraze iskrene sućuti.

Članovi i uprava KUD-a Jedinstvo.